Ivan Stojković

Ivan Stojković rođen je u Dubrovniku oko 1393. godine u uglednoj obitelji pučana. Nakon osnovnog obrazovanja, Stojković stupa u dominikanski red. Studira teologiju i filozofiju na sveučilištima u Padovi (1414. – 1417.) i pariškoj Sorboni (1417. – 1420.), zahvaljujući stipendiji Dubrovačke Republike. Već 1422. g. stječe magisterij i doktorat. Pod utjecajem kancelara pariškog sveučilišta Jeana Charliera de Gersona, koji je zastupao tezu o koncilijarizmu – stav kako je opći sabor Crkve vrhovna vlast u pitanjima vjere i crkvenog reda, Stojković postaje oponent papinskoj autokraciji. Već 1422. g. u ime pariškog sveučilišta kod pape Martina V. traži saziv novog općeg crkvenog koncila, kojeg papa iste te godine i saziva u Paviji, a koji se potom zbog kuge seli u Sienu. Stojković na ovom koncilu ima vrlo važno mjesto glavnog tajnika te u uvodnom predavanju, u duhu koncilijarizma, naglašava da je sveopći sabor sredstvo reforme Crkve „u glavi i udovima“.

Dolaskom u rodni grad 1424. g. s propovjedaonice preporuča da i Dubrovnik otvori svoje sveučilište po uzoru na ostale europske gradove, no Dubrovčani su radije odabrali da im se djeca i dalje školuju diljem Europe. Godine 1427. djeluje kao profesor u Bologni, a 1429. g. postaje generalnim prokuratorom reda. Organizaciju poznatog koncila u Baselu (1431. – 1449.) Ivan obavlja kao pratitelj kardinala Cesarinija, a kao njegov zamjenik službeno otvora koncil i predsjeda sjednicama. Premda je novi papa Eugen IV. bio protiv koncila, te ga je čak i raspustio, koncil nastavlja s radom. Sukob pape koji je smatrao da ima autokratsku vlast i sabora u Baselu koji je to negirao, a u čijem je vrhu bio naš Dubrovčanin, postao je prvoklasno europsko pitanje. Zbog uspješnijih pregovora s hereticima i Praškog sporazuma (1433. g.) s predstavnicima umjerenih husita, ugled sabora je porastao i papa 1434. g. mora potvrditi njegov rad.

Zanimljivo je da su češki heretici (husiti) Stojkovića nazivali „svojim zemljakom iz Dubrovnika grada u Hrvatskoj“. Premda su u prvom pokušaju koncilijaristi uspjeli, po pitanju obnove jedinstva Rimske i Carigradske crkve uspjeh je izostao. Papa Eugen IV. i predstavnici koncila u Baselu poslali su svatko svoje predstavnike u diplomatsku misiju u Carigrad. Kao jedan član predstavnika koncila bio je i Ivan Stojković. U misiji su proveli dvije godine (1435. – 1437.). Premda je Stojković vodio pregovore i s carem Ivanom VIII. Paleologom i s patrijarhom Josipom II., prihvaćena je ponuda papinih poslanika. O kakvoj se osjetljivoj diplomatskoj misiji radilo, svjedoči i Stojkovićevo službeno izvješće, gdje pred okupljenim sabornicima u Baselu 1437. g. izjavljuje: „Mladića i bez brade poslali ste me, odakle se evo vraćam sijed i zarastao u grčku bradu“. Pritom je pokazao strelicu kojom su ga protivnici htjeli ubiti, no ona je slučajno usmrtila njegova tajnika. Papa Eugen IV. iskoristio je ovu diplomatsku pobjedu i sazvao novi sabor u Ferrari, a potom u Firenci.

Njegova bula Laetentur Caeli (1439. g,), kojom uspostavlja ponovno jedinstvo Rimske i Carigradske crkve, ostala je samo prazno slovo na papiru. Oni koji su ostali u Baselu, a među njima i Stojković, već iste godine biraju svojeg papu – Feliksa V. On Stojkoviću dodjeljuje naslov biskupa i kardinala (1440. g.). Ivan Stojković umire u Laussani 1443. godine. Za vrijeme svog boravka u Carigradu, Ivan nabavlja preko 1 000 knjiga, koje donosi u Basel. Među izuzetno vrijednim primjercima bila je i Ptolomejeva Geographia, koja se danas čuva u Vatikanskoj biblioteci. Stoljeće nakon njegove smrti u Basel dolazi i Erazmo Roterdamski, koji proučava djela iz Stojkovićeve ostavštine, smatrajući je najvećom i najvrjednijom riznicom istočnjačkog blaga u zapadnoj Europi.